Analizom izgradnje na otoku došli smo do zaključka kako je jezgra upotpunjena sa sjevera, istoka i juga. Na zapadnoj strani se može primjetiti 'osipanje' guste strukture što ostavlja dojam nedovršenosti. Također, stara gradska jezgra u svom sveukupnom obliku nema oštar rub, odnosno završetak na pravi kut što aludira na protočnost i cirkuliranje. Uzevši u obzir ove teze odlučili smo priču grada završiti krivuljom nalik na elipsu koju smo uzeli iz obrisa grada. Ta elipsa pospješuje cirkulaciju oko grada te stvara jedinstvenu cjelinu.

Pri projektiranju prostora unutar postavljene elipse, odlučili smo se koristiti pravilnim rasterom na koji smo naišli proučavajući renesansni park uz kuću Puović. Raster nam je omogućio igru u smislu stvaranja rahlije strukture. Ovakva struktura proizašla je iz postojećih trogirskih ulica koje su nepravilne, te ne postoji nijedna ulica koja je ravna. Krivudave i isprekidane ulice ostavljaju dojam jedinstvenosti i znatiželje. Smatramo kako je takva igra za pješaka zanimljiva jer ga tjera da ‘uđe’ u ulice, proživi sadržaj i otkrije nešto novo.